Iako su bili podeljeni u sektore, volonteri su funkcionisali kao jedan. Svi su povezani i zavisni jedni od drugih kako bi festival funkcionisao. Obaveze su nas povezivale, tako da smo se svi međusobno združili. Kako bismo sabrali utiske o volontiranju, družila sam se malo sa volonterima iz svakog sektora, a i sa nekima od lidera volontera. Krenuću redom koji nije nimalo bitan, s obzirom na to koliko smo bili ovih proteklih dana bitni jedni drugima.
Domaćin publike je sa osmehom dočekivao svakog posetioca. Bušili su svaku akreditaciju i upućivali publiku na pravo mesto. Kažu da su jako zadovoljni svojim radom, jer mogu da upoznaju mnogo različitih ljudi za kratko vreme.
Razgovarajući sa domaćinom muzičara, shvatila sam koliko je to divno iskustvo. Domaćini su se družili po ceo dan sa muzičarima. Vodili ih u obillazak Niša, upoznali su ih sa kulturom i tradicijom Nišlija. Oni su im bili vodiči kroz Nišvil.
Nikako ne zaboravimo bubamare, pčelice i marketing. Promovisale su festival na najbolji mogući način. Delile flajere po gradu, prodavale majice, suvenire i mnogo toga na štandovima ispred stejdža. Njihove haljine su bile jedinstvene, a one zaštitni znak festivala.
Kako bi se održao koncert da nema bine? Za to su bili zaduženi momci iz tehničke podrške. Prenosili su vredne instrumente muzičara i montirali ih. Za svog lidera kažu da im je tata, a lider Mladen da su oni njegove mačkice. Imaju međusobno prijateljski odnos, što je njima bilo jako bitno tokom rada.
Logistika - poput super lepka. Povezuje sve sektore međusobno. Jednostavno su svuda. Oni su neka mešavina keteringa i tehničke podrške. Kažu da su njihovi lideri jedini lideri koji su bili ravnopravni sa njima, jer su radili sve poslove koji su radili i oni.
U obezbeđenju je sve bilo idealno. Brinuli su se za bezbednost na festivalu. Među njima je sve bilo stvar dogovora i čuvali su malobrojne devojke iz svog sektora kao malo vode na dlanu.
Mnogo je gladnih i žednih ljudi na festivalu, a ko bi drugi brinuo o da njima ništa ne zafali nego ketering. Mogla sam da primetim da je među volonterima u keteringu sve ravnopravno. Jedini su sektor koji ima jedanaest devojaka i isto toliko muškaraca. Snabdevali su volontere osveženjem i hranom. Čak su se i odrekli svojih obroka, kako bi njihovi drugovi koji rade do kasno mogli da prezalogaje nešto. Imaju jako dobar odnos sa svojim liderima i jako ih cene. Nisam čula ni jednu kritiku na račun njihovog rada. Dok sam čula liderku kako govori: ,,Ja bih ubila za svoje volontere!'' ( ne, ne lažem, istina je).Na pitanje, imate li nekih kritika za naše volontere, dobila sam dogovor : Mnogo su fini, to im je najveća mana.
Kraj je festivala, nažalost, ali nije kraj našeg druženja. Čekaćemo nestrpljivo sledeću godinu kako bismo volontirali, a zajedničko druženje ćemo nastaviti i nakon festivala. Jer zahvaljujući volonterizmu i džezu stvorili smo nova prijateljstva.
Maca zvana Nišvila :)
Anđela Jovanović
Nišvil pres tim
0 comments:
Post a Comment